Voli me, ne voli me, ...

Prije nekoliko godina, sjedio sam u vlaku sa svojom ženom i još troje mladih ljudi. Nekako, razgovor je krenuo na duhovne teme. Ako se dobro sjećam, sve je počelo tako što smo supruga i ja čitali svoje Biblije, a ostalima je to bilo zanimljivo/čudno. I tako, razgovor je došao do Božje ljubavi i Božjeg gnjeva. Jedna sugovornica mi je uporno tvrdila da je gnjevni Bog zapravo Bog Starog zavjeta, a da je Bog Novog zavjeta zapravo milostiv i pun ljubavi. Iako nesvjesno, tvrdila je da se Bog promijenio.

Njene iluzije nestale su u treutku kada sam otvorio Bibliju na stranice Novog zavjeta i pokazao joj koliko je sâm Isus govorio o Božjem gnjevu, osudi i paklu.

Danas sam se sjetio toga događaja, jer čitam dalje "The Gospel for Real Life" (Jerry Bridges), i naišao sam na dio o Božjem gnjevu. On kaže ovako:

Pretpostavljam da je osnovni razlog zašto izbjegavamo ili zanemarujemo ideju Božjeg gnjeva, taj što jednostavno ne gledamo na našu grešnost kao da je zaslužila taj stupanj osude koji se podrazumijeva tim izrazom. Iskreno, većina ljudi misle da nisu tako loši. Božanski ukor ili pokoja pljuska po ruci možda su potrebni, većina bi se složila, ali izlijevanje božanskog gnjeva? To je previše oštro.

Nije li ovo istina? Meni se zaista čini da je Jerry ovdje u pravu. Čini mi se da djevojka iz vlaka s kojom sam razgovarao nije željela priznati da Bog i danas ima gnjev, zato jer sebe nije smatrala toliko grešnom da zaslužuje takav gnjev. Mislim da u našoj državi (kao i drugdje u svijetu) ljudi žele zanemariti Božji gnjev, i naglasiti Božju ljubav, zato jer im ne odgovara Bog kakav jest nego ga žele oblikovati po svojim idejama.

Ali, pogledajte što kaže Božja riječ:

Možda najpoznatiji biblijski stih je Ivan 3:16: "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog sina da ne pogine ni jedan koji u njega vjeruje, već da ima život vječni." Ipak, samo nekoliko stihova dalje, u Ivan 3:36, piše ovo: "Tko vjeruje u sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu." Primjetite da piše "ostaje". To znači da je uvijek i bio tu.

Suprotno vjerovanju nekoliko milijuna Hrvata, rođenjem se ne postaje Božje dijete. Ako si rođen u hrvatskoj rimokatoličkoj obitelji, ne znači da po nekoj automatici imaš Božju ljubav.

Mnogi čitatelji ovih redaka sada će (jedno)glasno reći: "Pa, ja vjerujem u Isusa!!" Odlično! Samo... ovdje nije riječ o vjerovanju u njegovo postojanje. U Jakovljevoj poslanici 2:19 piše ovo: "Ti vjeruješ da ima samo jedan Bog. Dobro činiš! I đavli to vjeruju i dršću." I sotona i demoni imaju vjeru u Božje postojanje.

Dakle, nije dovoljno vjerovati u Isusa (da je on prije 2000 godina bio na zemlji), kako bi se s vas uklonio gnjev Božji. Doslovni prijevod drugog dijela Ivana 3:36 glasi ovako: "Tko nije poslušan sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu." To je ključ!!!

Gnjev Božji je na svakom čovjeku od trenutka kada se rodi. Psalam 51 kaže da smo od začeća grešni, a Psalam 5:5-7: "Ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom, opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrziš sve koji čine bezakonje i uništavaš lažljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi."

Teške riječi, zar ne? Ako si ikada makar i slagao/slagala, dobro razmisli je li nad tobom Božja ljubav ili gnjev. Ali, postoji rješenje...

Zadovoljena pravda

Ponovo, iz knjige "The Gospel for Real Life" (Jerry Bridges):

"Kao vjernici, moramo se stalno podsjećati da je Krist zadovoljio Božju pravdu umjesto nas. Nikada više ne moramo se bojati Božje retributivne pravde. Ipak, mnogi vjernici žive u strahu od Božje pravde. Znamo da stalno griješimo, a nekada nas bolna svjesnost o grijehu gotovo savladava. U takvim trenucima, još smo uvijek skloni gledati na Boga kao na suca koji iskazuje savršenu pravdu. Ne uspijevamo vjerom zgrabiti činjenicu da je Krist Isus u potpunosti zadovoljio Božju pravdu umjesto nas.

Jednoga jutra, u svojoj sam jutarnjoj pobožnosti razmišljao o svojem grijehu, koji je iz nekog razloga bio izrazito bolan toga dana. U mojem obeshrabrenju, rekao sam: 'Bože, ti bi bio savršeno pravedan ako bi me poslao u pakao.' Odmah nakon toga, došla mi je ova misao: 'Ne, ne bi bio, jer je Isus zadovoljio tvoju pravdu umjesto mene.'"

Možete li se prepoznati u ovakvim mislima? Kako je dobro znati da u Božjim očima zadovoljavaš pravedne zahtjeve njegove svetosti, ali ne zbog nečeg što si učinio/učinila...

Odmah je lakše u manje slavnim danima, kada se ne osjećamo kao Super—kršćani, zar ne? Znajući da smo po Kristovoj žrtvi već primili obećano nasljedstvo vječnog života i da smo članovi Božje obitelji, čega da se bojimo? Što nas može oteti iz Božje ruke? Nitko i ništa, pa čak niti mi sami (naše slabo, grešno tijelo)!

Bog koji (ne) oprašta

Čitajući knjigu "The Gospel for Real Life" (Jerry Bridges), naišao sam na dobar citat:

"Protivno općem mišljenju, kod Boga nema običnog opraštanja. Postoji jedino pravda." (Contrary to popular opinion, with God there is no such thing as mere forgiveness. There is only justice.)

Drugim riječima, s obzirom da je Bog pravedan, smiješno je od njega očekivati da poput dobroćudnog djedice (kakvim ga mnogi smatraju) jednostavno bez ikakvog razloga oprosti grijehe. Autor knjige je ranije spomenuo primjer dvojice zločinaca koji su na semaforu u autu pokraj svojega vidjeli privlačnu mladu ženu i odlučili ju silovati. Nakon što su ju oteli i obojica silovali, ubili su ju jer im je vidjela lica. Kada bi sudac takvim zločincima jednostavno oprostio i pustio ih na slobodu, to bi bilo katastrofalno. Takvog suca ne biste htjeli, zar ne? A, kako onda da Bog koji je savršeno pravedan, učini takvo nešto? Zbog toga, Krist je morao na križu podnijeti kaznu koju smo mi zaslužili. Na taj način, grijeh je kažnjen — što pokazuje Božju pravednost i svetost, ali je istovremeno i oprošteno onima koji slijede Krista — što pokazuje Božju milost i ljubav.

U Drugoj poslanici Solunjanima 1:6,8 piše ovo: "Da, pravedno je pred Bogom [neki drugi prijevodi kažu: Pravedan je Bog] da vašim mučiteljima zauzvrat dadne muku... [Isus] će se osvetiti [neki prijevodi: kazniti će] onima koji neće da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o našem Gospodinu Isusu..." A tek što kaže sljedeći stih...! Pročitajte ga!

Kršćani, zapamtite: vama nije jednostavno oprošteno. Pravda je dobila svoje... prije 2000 godina na Golgoti. Spasenje je besplatno, ali nije jeftino. Koštalo je. I to jako! Naše spasenje koštalo je krvi bezgrešnog Sina Božjeg.

Vi ostali, koji nemate osobni odnos s Kristom, koji živite svoje živote na svoj način, ne želite da se Bog upliće u vaše stvari jer se vi ne uplićete u njegove, ne čitate Božju riječ, ne živite po njezinim naredbama i načelima, niste sigurni što će biti s vama nakon smrti, a možda vas niti nije briga... zapamtite: Bog vam NEĆE jednostavno oprostiti! On je pravedan. Ono što ste zaslužili, to ćete i dobiti.

Osim ako se ne okrenete Kristu, što je vaša jedina nada...

Trik pitanje (nastavak)

Kako sam i obećao, donosim vam objašnjenje nedavne ankete o "grickalici" nokte i otvaraču za limenke. Prije nekoliko dana sam priznao da je to bilo trik pitanje. Dozvolite da objasnim.

Sâmo pitanje "Što je bolje - 'grickalica' za nokte ili otvarač za limenke", nema smisla. Ono zapravo nije dobro postavljeno. Nešto mu nedostaje. Na ovakvo pitanje nemoguće je odgovoriti smisleno.

Ukoliko bi pitanje glasilo "Što je bolje za otvaranje limenke...?" ili "Što je bolje za rezanje noktiju...?", to bi bilo puno bolje.

Naime, ova dva predmeta napravljena su s potpuno drugačijom svrhom. Jedan za otvaranje limenki, drugi za rezanje noktiju. Jedan je bolji od drugoga jedino u zadatku za kojeg je on napravljen, a onaj drugi nije. Općenito gledano, niti je "grickalica" bolja, niti otvarač. Jedina razlika je u ulogama.

Koristeći ovo kao metaforu, postavljam pitanje: tko je bolji - muškarac ili žena?

Naravno, ovo pitanje također nema smisla. Općenito gledano, muškarac i žena su jednaki po vrijednosti. Ali... muškarac i žena stvoreni su za različite uloge. Ako pitanje postavimo drugačije, i zapitamo se tko je bolji u ulogama koje je Bog odredio za muškarce, odgovor je: Muškarci su bolji od žena u ulogama koje je Bog odredio za muškarce. S druge strane, ako se zapitamo tko je bolji u ulogama koje je Bog odredio za žene, odgovor je: Žene su bolje od muškaraca u ulogama koje je Bog odredio za žene.

Velika varka kojom je sotona zamutio vid mnogim kršćanima, bavi se upravo tim pitanjem. Sotona ne želi da vidimo da postoje razlike u ulogama. On želi da se žene osjećaju potlačeno kada im se ne dozvoljava propovijedanje i/ili obavljanje vodećih uloga u crkvi. On želi da nam se čini da je pitanje vezano uz vrijednost žene, kada to zapravo nije slučaj.

Kao što "grickalicom" za nokte ne možete otvoriti limenku, niti otvaračem za limenke ne možete rezati nokte, tako muškarci ne mogu imati uloge predviđene za žene, niti žene mogu imati uloge predviđene za muškarce. I... dopustite da ponovim - nije ovdje stvar u vrijednosti...

U nekim današnjim crkvama diže se ogromna strka ako netko inzistira na jasnom biblijskom učenju da žena ne smije poučavati muškarce, ali smije druge žene i djecu. Feministi i feministkinje tome prigovaraju. Oni to smatraju nepravednim. Oni se pitaju zašto žena ne bi smjela poučavati muškarce, nego samo žene i djecu. Primjetite da sam u prvoj rečenici izostavio riječ "samo", kada sam pisao o jasnom biblijskom učenju, a da sam tu riječ dodao kada sam opisivao stav feminista. Postavljam vam pitanje: Zašto je poučavanje žena i djece manje vrijedno od poučavanja muškaraca?? Naime, to je upravo zaključak koji proizlazi iz prigovora onih kojima smeta što žena ne smije propovijedati muškarcima. Tako, upravo feministi i feministkinje vrijeđaju žene, jer smatraju da bi poučavanje njih bilo nešto manje vrijedno.

Biblijski stav prema cijelom predmetu bi bio ovakav: Bog ne želi da žene propovijedaju i/ili vode u crkvi. To nema veze s njihovom vrijednošću. Ipak, to je jasna zapovijed, oko koje nema raspravljanja. To mora biti tako, jer tako kaže Božja Riječ. Žene su itekako vrijedne. To im moramo pokazati. One imaju jako važnu ulogu odgoja djece — budućih generacija kršćanâ — i drugih ženâ. Ako neka žena ima "dar" govorništva, treba ju usmjeriti u smjeru poučavanja ženâ i djece, a ne koristiti to kao izgovor za kršenje jasne biblijske zabrane.

Za kraj, na želim da me shvatite kao nekog tko se bavi samo ovim pitanjem. Možda u zadnje vrijeme malo "tupim" o tome, ali to neće biti tako stalno. Jednostavno sam se u zadnje vrijeme susretao s ljudima kojima se divim glede kršćanskog hoda, i u kojima vidim strah od Boga i njegove riječi, a opet... ti isti ljudi toleriraju propovjednice i hvale njihove retoričke vještine. Boli me kada vidim da se kršćanska ljubav koristi kao izgovor za prakse koje su protivne Bogu i njegovoj volji.

Pastor Fred Winters

Za vrijeme mog boravka u SAD-u na pastirskoj konferenciji The Shepherds Conference (u veljači i ožujku ove godine), svijet je potresla vijest o pastoru baptističke crkve kojeg je nepoznati napadač ubio s dva metka, dok je pastor još propovijedao.

Jučer sam ponovo naišao na njegovo ime. Pogledao sam web-stranicu njegove crkve. Naišao sam na arhivu propovijedi. Posebno zanimljive su ove tri:

Propovijed drugog pastora nakon ubojstva (prvi dio). [do sada sam samo ovu poslušao, i ona je razlog zašto sve ovo donosim pred vas]

Propovijed drugog pastora nakon ubojstva (drugi dio). [ovu trenutno slušam]

Pretposljednja propovijed ubijenog pastora (posljednja za vrijeme koje je ubijen nije u toj arhivi).

Kada je ubijeni pastor postao pastor te zajednice, ona je imala 20-tak članova. U vrijeme njegovog ubojstva, nedjeljom je dolazilo skoro 1500 vjernika.

Naravno, suvereni Bog je taj koji je to učinio kroz njega. Ali, očito je da je čovjek nešto činio ispravno. Nešto što je Bog odlučio koristiti.

Trik pitanje

Nakon tjedna godišnjeg odmora, vraćam se na posao...

Kako sam i obećao, dužan sam vam objašnjenje za anketu o "grickalici" za nokte i otvaraču za limenke. Ipak, ne još... Za sada, znajte samo da je to bilo trik pitanje. Nastavak slijedi nakon sljedećeg posta.