Borba s grijehom — Rambo I ili Rambo IV?

Pitanje koje postavljam glasi: Kako se borite protiv grijeha u vašem životu - kao John Rambo u prvom dijelu ili u posljednjem, četvrtom?

Čitam klasik puritanca Johna Owena pod naslovom "The Mortification of Sin" (Ubijanje grijeha). Knjiga govori o trajnom nastojanju i zadatku svakog kršćanina da postane sličniji Kristu, te da ukloni grijeh iz svojeg života što je moguće više. 

Razlog zašto knjigu uspoređujem sa serijom filmova o Rambu je ovaj: Od sva 4 filma, volim gledati jedino prvi dio (Rambo: First Blood). On mi je među prva tri na popisu najdražih filmova. Ne znam jeste li primjetili, ali u tom filmu Rambo nije ubio niti jednu osobu. Rambo, koji je kroz svačije djetinjstvo bio utjelovljenje ubilačkog stroja, nije oduzeo niti jedan život u tom prvom dijelu! Za razliku od toga, u zadnjem nastavku, mortalitet njegovih neprijatelja je vrlo (vrlo, vrlo) visok. 

Zašto to pišem? Kamo to sve vodi?

John Owen uspoređuje borbu protiv grijeha s borbom protiv stvarnog neprijatelja:

Ubijaš li grijeh? Je li to tvoj svakodnevni rad? Moraš se uvijek time baviti, dokle god  živiš; Nemoj uzimati niti jedan slobodan dan od tog posla; uvijek ubijaj grijeh ili će on ubijati tebe.

On čiji je zadatak ubiti neprijatelja, obavio je samo pola posla ako odustane prije nego je neprijatelj mrtav.

Ako je grijeh lukav, oprezan, snažan, i uvijek u poslu ubijanja naših duša, a mi smo lijeni, neoprezni, i budalasti u toj borbi, kako možemo očekivati pozitivan ishod?

Za one koji čeznu za oslobođenjem od zabrinjavajuću pobune grijeha, nema sigurnosti osim u stalnom ratovanju. 

Kada jadna bića [misli na kršćane] primaju udarac za udarcem, ranu za ranom, poraz za porazom, i nikada ne ustanu na žestoku obranu, kako mogu očekivati išta drugo osim da budu otvrdnuti  kroz prijevarnost grijeha, te da njihove duše nasmrt iskrvare?

Nećemo napredovati u svetosti ukoliko ne budemo hodali po trbusima [mrtvim tijelima] naših požudâ. Onaj tko ne ubija grijeh na svojem putu, ne napreduje u svojem putovanju.

Drugim rječima, kršćanin se ne smije ponašati milosrdno prema grijehu. Rambo je svoju superiornost nad protivnicima pokazao time što ih nije ubio iako je imao priliku. Rambo nije ubio svoje protivnike i to mu se kasnije osvetilo (Nemojte me krivo shvatiti, protivnik sam hladnokrvnog  ubojstva). Ova analogija ima svoje granice. Ukoliko poštedimo grijeh, ne pokazujemo superiornost nad njime, nego suprotno - njegovu superiornost nad nama. U svakodnevnoj borbi protiv grešnih požuda koje su u nama, moramo biti nemilosrdni. Ubij ili ćeš biti ubijen! 

I toga ima — pastor ateist

Donosim link na kratak članak o jednom nizozemskom pastoru koji se izjasnio kao ateist. Čak je i napisao knjigu pod naslovom: "Vjera u Boga koji ne postoji: manifest ateističkog pastora".

U svojoj knjizi, on tvrdi da nije potrebno vjerovati u postojanje Boga kako biste vjerovali u 'Boga'. Samoga sebe naziva ateističkim vjernikom. Ne zvuči li to jednostavno glupo?

Ono što me najviše zabrinjava, jeste činjenica da su nizozemske crkvene vlasti odlučile ne disciplinirati ga. 

Ljubav: impuls u mozgu ili odluka o djelovanju?

Znanstvenici su dokazali da je ljubav poseban osjećaj. Pročitao sam članak koji kaže da bezuvjetna ljubav “uključuje čak sedam područja u mozgu”, te da se ti “impulsi razlikuju od romantične i seksualne ljubavi što odvodi do zaključka da je bezuvjetna ljubav posve poseban osjećaj.” Prilično zanimljivo, zar ne?

Ipak, zaslužuju li ti “stručnjaci” naše povjerenje? Naime, promotrite li novine i časopise u posljednih nekoliko godina, vidjet ćete da “znanstvenici” i nisu toliko pouzdani. Dobar primjer toga su nedavna “otkrića” o crvenom mesu. Jedan mjesec je dobro za vas jesti puno crvenoga mesa, koje čak ima više nečega (što ne znam niti izgovoriti), od puno veće količine povrća.  Već sljedeći mjesec, previše crvenog mesa je opasno, jer povećava opasnost od raka. Ovo je samo jedan od mnogih primjera “znanstvene stručnosti”.

Osim toga, svaki put kada vidite ili čujete da se skupina znanstvenika složila oko nečega - odmah to odbacite kao laž. Naime, za znanost ne trebate odbor stručnjaka, niti njihovo slaganje. Ako je nešto znanstveno istina, onda je dovoljan jedan znanstvenik i njegov dokaz. To je znanost - dokazane činjenice, a ne glasanje i složnost.

Istinu o ljubavi nalazimo u knjizi koju je napisao izumitelj ljubavi. Ljubav je pojam o kojem najviše zna Bog, a njegovo objašnjenje ljubavi nalazimo u Bibliji.

1. Božja ljubav popraćena je djelovanjem

Ivan 3:16: “Da, Bog je tako ljubio svijet, da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u njega vjeruje, već da ima život vječni.”

1.Ivanova 4:9,10: “U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svog jedinorođenog Sina da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.”

1.Ivanova 3:16: “Po tomu smo upoznali ljubav što je on za nas dao svoj život.”

Bog nije ljubio svijet i samo imao tople osjećaje oko srca, ili pojačanu moždanu aktivnost (što kao bestjelesni duh nije niti mogao imati), bez da je nešto učinio. On je poslao svog bezgrešnog sina među ljude koji su Isusa prezirali kao i Boga koji ga je poslao. Radi spasenja tih istih ljudi, Bog je svoj savršeni, pravedni gnjev izlio na svojeg ljubljenog sina, do te mjere da je Sin povikao: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Primjetite da u tom trenutku, Boga nije zvao ocem. Isus je na sebi nosio grijehe onih koji će ga primiti kao svojeg Gospodina, i Otac ga je morao napustiti.

2. Bog nam naređuje da volimo

Ivan 13:34: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (također, Ivan 15:12)

Efežanima 5:25: “Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio svoju Crkvu i sam sebe predao za nju.”

1.Ivanova 3:11: “Jer ovo je poruka koju smo čuli od početka: ljubimo jedan drugoga!”

1.Ivanova 4:11: “Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.”

Uzmemo li u obzir dva čimbenika - Bog je suvereni stvoritelj i gospodar svemira, a imperativ označava naredbu - ovo nisu prijedlozi koje možemo, ali ne moramo vršiti. To su autoritativne naredbe, o kojima nema rasprave. Ovi stihovi nisu nejasni. Sviđalo se nama to ili ne, Božje izravne naredbe moramo izvršavati. Ako Bog naređuje da volimo, onda to nije nešto izvan naše kontrole. To je nešto što voljno možemo odlučiti činiti.

3. Naša ljubav mora biti popraćena djelovanjem

Ivan 14:15: “Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.”

Ivan 14:21: “Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi.”

Ivan 14:23b: “Ako me tko ljubi, držat će moju riječ…”

1.Ivanova 3:18: ”Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, nego djelom i iskreno.”

1.Ivanova 5:2,3: “Po tome znamo da ljubimo djecu Božju: kada god ljubimo Boga i vršimo njegove zapovijedi. A njegove zapovijedi nisu teške.”

Bog nam ne naređuje da imamo impulse u mozgu, nego da djelujemo. Kao što je on djelovao i na taj način volio, jednako i mi moramo voljeti, ne ljubavlju koja je apstraktna, nego ljubavlju koja je konkretna.

*******

Nemojte me krivo shvatiti. Ne želim ljubav prikazati kao nešto što moramo činiti koliko god nam to bilo teško. Moja poanta je ista kao i Isusova - sažetak cijelog Božjeg zakona je ljubav prema Bogu i ljubav prema ljudima. Međutim, odvojeno od Krista i bez prisustva Božjeg Duha u nama, nemoguće nam je ljubiti bezuvjetnom ljubavlju. Čak i kada neka ljubav tako izgleda, ona to nije, ako nema Krista. Imajmo uvijek na umu, da su sva čovjekova pravedna djela samo okaljane haljine (vidi Izaija 64:6, gdje prorok koristi riječi koje bismo mogli prevesti i ovako: “Sva naša ‘pravedna’ djela su kao upotrebljeni higijenski ulošci”).

Ipak, za otkupljene ljude postoji nada za pravu bezuvjetnu ljubav. Stihovi navedeni gore, ukazuju na to. 

Samo, nemojmo ljubav svesti na elektronski impuls u mozgu, pa čak niti na osjećaj “leptirića u trbuhu”. Ljubav je puno više, i traži puno više od nas. Svjetska ljubav je lagana - nije teško ostaviti bračnog partnera jer je “žar nestao”; Također, ako je ljubav nešto nad čime nemamo nadzor, onda nismo mi krivi što nemamo ljubavi. 

S druge strane, ljubav koja oponaša Božju, zahtijeva voljnu odluku, napor, žrtvu, odricanje… Ta ljubav je teška, ali je lagana. Razumijete?