Sedam misli o Božjoj svetosti

Čitam odlličnu knjigu — Jerry Bridges: "The Pursuit of Holiness" ("Potraga [ili težnja] za svetošću"), i preporučam svakom kršćaninu da ju pročita. 

Čitam ju polako i razmišljam o onome što čitam. Neke dijelove čak čitam i po nekoliko puta. Danas me navela na razmišljanje o dokazima Božje svetosti kroz povijest. Evo što sam razmišljao.

Božja svetost je središte povijesti i središte svemira. Božja svetost je nešto što čini postojanje onakvim kakvo jeste. Ako vam to zvuči previše apstraktno i filozofski, evo objašnjenja:

1. Božja svetost  je u Edenu razdvojila stvorena bića od Stvoritelja.

Postanak 3:17-24 pokazuje nam reakciju svetoga Boga na čin neposlušnosti Adama i Eve. Savršeno sveti Bog stvorio je savršeno svete ljude. Oni su izabrali grijeh. Zbog toga, nisu više mogli pred Boga.

2. Božja svetost je na Sinaju privremeno spojila osuđenog čovjeka i pravednog Suca,

tako što su nevine životinje svojim životom plaćale za grijehe koje je čovjek počinio. Krv nevinog bića pomirila je svetog Boga i ne-svetog čovjeka (cijeli Levitski zakonik, a pogotovo 16:29,30).

3. Božja svetost je na Sinaju također i udaljila iskvarenog čovjeka od svetog Zakonodavca.

Sklapajući savez s Izraelskim narodom, Bog je svoju svetost pokazao dajući Zakon koji je savršeno odražavao njegovu svetost. Taj Zakon je osudio (i još uvijek osuđuje) svakog čovjeka, jer nam je nemoguće u potpunosti ga ispuniti. Božji zahtvjev je: "Budite sveti jer sam ja svet!" (Levitski zakonik 11:44; 1. Petrova 1:15,16).

4. Božja svetost je približila milostivog Boga pobunjenim grešnicima.

Bog je poslao svojeg sina — Isusa Krista — među ljude. Njegovo ime je (na hebrejskom jeziku) Ješua - što znači: "Spasitelj" (Matej 1:21; Psalam 130:8). On je također nazvan i Emanuel, što znači: "Bog je s nama" (Matej 1:23; Izaija 7:14).

5. Božja milost je privremeno odvojila predstavnika ljudi od Boga.

Isus je ubijen na križu iako to nije zaslužio. Svojevoljno je dao svoj život kao otkup mjesto nas. Bog je na njemu kaznio naše mnoge, mnoge grijehe. U njemu je vidio našu nepravednost, da bi u nama mogao vidjeti njegovu pravednost. Isusa je to koštalo privremenog odvojenja od Oca (Marko 15:33,34).

6. Božja svetost je zauvijek spojila otkupljene grešnike i Boga koji ih je ljubio.

Isusova žrtva donijela je vječni život onima koji vjeruju u njega i koji mu predaju svoje živote. Ta žrtva je bila jednom zauvijek. Tko vjeruje u Isusa, neće mu biti suđeno, nego već sada prima vječni život (Ivan 3:18; Ivan 5:24; 1 Ivanova 5:13).

7. Božja svetost je zauvijek odvojila tvrdoglave, ponosne ljude od Boga.

Tko ne primi Kristovu žrtvu i ne podredi se njegovom autoritetu, na sebi prima pravednu kaznu za svoje grijehe. Na Božjem sudu će iskusiti gnjev svetog Boga prema grijehu (Ivan 3:16-18; Ivan 3:36).