10 razloga zašto je ispravno razmišljanje (vjerovanje) važno

Na početku mjeseca prisustvovao sam Pastirskoj konferenciji koju je organizirala biblijska škola EBTC (Europäisches Bibel Trainings Centrum). Govornik je bio John Piper.

Tema konferencija je bila: "Znati i živjeti Isusa Krista", a glavna predavanja su bila: "Osjećati Krista", "Misliti Krista", "Propovijedati Krista".

Danas donosim neke bilješke s drugog glavnog predavanja - "Misliti Krista" (možete ju poslušati ovdje).

10 RAZLOGA ZAŠTO JE ISPRAVNO RAZMIŠLJANJE (VJEROVANJE) VAŽNO:

1) Nije dovoljno imati strast za Krista, jer to mogu imati i nespašeni ljudi (Rimljanima 10:1,2)

2) Pavao je Timoteju naredio da razmišlja o onome što mu piše (2.Timoteju 2:7). U prijevodu Kršćanske Sadašnjosti koristi se riječ "razumij", dok je doslovno korištena riječ "razmišljaj". Primjetite vezu između prvog i drugog dijela stiha — povezani su veznikom "jer" (ponovo, to nije vidljivo iz KS prijevoda). Doslovni prijevod bi bio: "Razmišljaj o ovome što ti govorim, jer će ti Gospodin dati razumijevanje." Prema tome, trebamo razmišljati o biblijskim odlomcima, da bi nam Bog dao razumijevanje. Bog daje razumijevanje kroz proces razmišljanja, ne odvojeno od njega.

3) Pavao je u Djelima 17:2,3 u sinagogi raspravljao na temelju Biblije i dokazivao da je Krist Mesija. Ukoliko nije potrebno ispravno razmišljati i vjerovati, onda niti ovo ne bi imalo smisla.

4) U Luki 12:54-57, raspravljajući s farizejima, Isus pretpostavlja da će ljudi koristiti logiku u svojem shvaćanju prirode (opće objave), kao i Pisma (posebne objave).

5) Isus je odbijao raspravljati s ljudima koji su koristili razum da bi potisnuli istinu (Matej 21:23-27).

6) U svojim pisanjima, Pavao je koristio izraz "ne znate li..." (npr. 1.Korinćanima 6), da bi istaknuo kako je ispravno razmišljanje važno za ispravno djelovanje. Ne možeš ispravno živjeti, činiti djela koja su dobra, ako iza toga nije ispravno znanje.

7) Biblija nam govori da je Bog svojoj Crkvi podario starješine koji moraju biti "sposobni poučavati". To podrazumijeva da vjernici moraju učiti, da moraju ispravno razmišljati, znati zdravu nauku.

8) Pavao efeške starješine podsjeća kako im je "u potpunosti" saopćio "Božji naum". To podrazumjeva da postoji tijelo doktrina, smislena ujedinjena cjelina, koja treba biti predana crkvi od strane učiteljâ.

9) Biblija je knjiga! Bog je namjerno koristio medij koji ostaje objektivno nepromjenjiv, te koji zahtjeva razmišljanje.

10) U Matej 7:7-12, nalazimo Isusov primjer koji pokazuje da je ispravno razmišljanje povezano s odnosima prema drugim ljudima i prema Bogu. U tom odlomku, Isus pokazuje da logika dovodi do shvaćanja da se možemo pouzdati u Boga. Ako ljudi, koji su zli, svojoj djeci daju dobre darove, to znači (evo logike) da možemo imati savršeno pouzdanje da će Bog, koji je savršeno dobar, dati darove onima koji ga traže. Isus logičnim argumentiranjem vodi do osjećaja pouzdanja. Osim toga, dvanaesti stih, u izvorniku započinje veznikom "prema tome", što znači da je Zlatno pravilo logički zaključak prethodnih stihova. Pouzdanje da će Bog odgovoriti na naše molitve, oslobađa nas da bez straha iskazujemo ljubav ljudima oko nas. Ispravno razmišljanje o Bogu omogućava ljubav prema bližnjima.

Zaključak:

Ne možeš Bogu ispravno služiti, niti možeš voditi ispravan kršćanski život pun ljubavi prema drugima, ako razum i razmišljanje odbaciš kao nešto nevažno.

Ipak, ovo je jedna od glavnih ideja Karizmatskog pokreta - duh je važan, um nije. Osjećaji su nad razumom. Mnogi karizmatici se povode za osjećajima kada se radi o doktrini i razumijevanju Božje riječi, pa čak i kada im kroz Pismo pokažete da njihovo vjerovanje nije u skladu s Biblijom. Koje li zablude i ponosa!

Ljubav: impuls u mozgu ili odluka o djelovanju?

Znanstvenici su dokazali da je ljubav poseban osjećaj. Pročitao sam članak koji kaže da bezuvjetna ljubav “uključuje čak sedam područja u mozgu”, te da se ti “impulsi razlikuju od romantične i seksualne ljubavi što odvodi do zaključka da je bezuvjetna ljubav posve poseban osjećaj.” Prilično zanimljivo, zar ne?

Ipak, zaslužuju li ti “stručnjaci” naše povjerenje? Naime, promotrite li novine i časopise u posljednih nekoliko godina, vidjet ćete da “znanstvenici” i nisu toliko pouzdani. Dobar primjer toga su nedavna “otkrića” o crvenom mesu. Jedan mjesec je dobro za vas jesti puno crvenoga mesa, koje čak ima više nečega (što ne znam niti izgovoriti), od puno veće količine povrća.  Već sljedeći mjesec, previše crvenog mesa je opasno, jer povećava opasnost od raka. Ovo je samo jedan od mnogih primjera “znanstvene stručnosti”.

Osim toga, svaki put kada vidite ili čujete da se skupina znanstvenika složila oko nečega - odmah to odbacite kao laž. Naime, za znanost ne trebate odbor stručnjaka, niti njihovo slaganje. Ako je nešto znanstveno istina, onda je dovoljan jedan znanstvenik i njegov dokaz. To je znanost - dokazane činjenice, a ne glasanje i složnost.

Istinu o ljubavi nalazimo u knjizi koju je napisao izumitelj ljubavi. Ljubav je pojam o kojem najviše zna Bog, a njegovo objašnjenje ljubavi nalazimo u Bibliji.

1. Božja ljubav popraćena je djelovanjem

Ivan 3:16: “Da, Bog je tako ljubio svijet, da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u njega vjeruje, već da ima život vječni.”

1.Ivanova 4:9,10: “U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svog jedinorođenog Sina da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.”

1.Ivanova 3:16: “Po tomu smo upoznali ljubav što je on za nas dao svoj život.”

Bog nije ljubio svijet i samo imao tople osjećaje oko srca, ili pojačanu moždanu aktivnost (što kao bestjelesni duh nije niti mogao imati), bez da je nešto učinio. On je poslao svog bezgrešnog sina među ljude koji su Isusa prezirali kao i Boga koji ga je poslao. Radi spasenja tih istih ljudi, Bog je svoj savršeni, pravedni gnjev izlio na svojeg ljubljenog sina, do te mjere da je Sin povikao: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Primjetite da u tom trenutku, Boga nije zvao ocem. Isus je na sebi nosio grijehe onih koji će ga primiti kao svojeg Gospodina, i Otac ga je morao napustiti.

2. Bog nam naređuje da volimo

Ivan 13:34: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (također, Ivan 15:12)

Efežanima 5:25: “Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio svoju Crkvu i sam sebe predao za nju.”

1.Ivanova 3:11: “Jer ovo je poruka koju smo čuli od početka: ljubimo jedan drugoga!”

1.Ivanova 4:11: “Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.”

Uzmemo li u obzir dva čimbenika - Bog je suvereni stvoritelj i gospodar svemira, a imperativ označava naredbu - ovo nisu prijedlozi koje možemo, ali ne moramo vršiti. To su autoritativne naredbe, o kojima nema rasprave. Ovi stihovi nisu nejasni. Sviđalo se nama to ili ne, Božje izravne naredbe moramo izvršavati. Ako Bog naređuje da volimo, onda to nije nešto izvan naše kontrole. To je nešto što voljno možemo odlučiti činiti.

3. Naša ljubav mora biti popraćena djelovanjem

Ivan 14:15: “Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.”

Ivan 14:21: “Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi.”

Ivan 14:23b: “Ako me tko ljubi, držat će moju riječ…”

1.Ivanova 3:18: ”Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, nego djelom i iskreno.”

1.Ivanova 5:2,3: “Po tome znamo da ljubimo djecu Božju: kada god ljubimo Boga i vršimo njegove zapovijedi. A njegove zapovijedi nisu teške.”

Bog nam ne naređuje da imamo impulse u mozgu, nego da djelujemo. Kao što je on djelovao i na taj način volio, jednako i mi moramo voljeti, ne ljubavlju koja je apstraktna, nego ljubavlju koja je konkretna.

*******

Nemojte me krivo shvatiti. Ne želim ljubav prikazati kao nešto što moramo činiti koliko god nam to bilo teško. Moja poanta je ista kao i Isusova - sažetak cijelog Božjeg zakona je ljubav prema Bogu i ljubav prema ljudima. Međutim, odvojeno od Krista i bez prisustva Božjeg Duha u nama, nemoguće nam je ljubiti bezuvjetnom ljubavlju. Čak i kada neka ljubav tako izgleda, ona to nije, ako nema Krista. Imajmo uvijek na umu, da su sva čovjekova pravedna djela samo okaljane haljine (vidi Izaija 64:6, gdje prorok koristi riječi koje bismo mogli prevesti i ovako: “Sva naša ‘pravedna’ djela su kao upotrebljeni higijenski ulošci”).

Ipak, za otkupljene ljude postoji nada za pravu bezuvjetnu ljubav. Stihovi navedeni gore, ukazuju na to. 

Samo, nemojmo ljubav svesti na elektronski impuls u mozgu, pa čak niti na osjećaj “leptirića u trbuhu”. Ljubav je puno više, i traži puno više od nas. Svjetska ljubav je lagana - nije teško ostaviti bračnog partnera jer je “žar nestao”; Također, ako je ljubav nešto nad čime nemamo nadzor, onda nismo mi krivi što nemamo ljubavi. 

S druge strane, ljubav koja oponaša Božju, zahtijeva voljnu odluku, napor, žrtvu, odricanje… Ta ljubav je teška, ali je lagana. Razumijete?