S vremena na vrijeme, pročitam nešto što puno bolje izrazi moje ideje, mišljenja, vjerovanja, nego što bih ja to ikada mogao izraziti. Tada to podijelim s vama u kratkom citatu, koji možda ima, a možda i nema dodatne komentare s moje strane.
Evo jednog:
It is an amazing paradox that now, when we have more aids to teaching the Bible and more opportunity to understand Christian truth than ever before we are arguably one of the most biblically ignorant generations for centuries.
...
...one of the reasons why we have problems is that we are all customers and consumers now, and many of our churches are run as though they are spiritual supermarkets. People come in and they want to be pleased with the service they receive. They really come to purchase the commodities and the brands they think they need.
– Jackman, David (2002). From Text to Sermon.
U Phillip, William (ur.), The Practical Preacher (str. 50, 51).
London: Proclamation Trust Media.
Drugim riječima, neki kršćani ne žele slušati o grijehu, osudi, krivnji, kazni, paklu i Božjem gnjevu. Biblija se filtrira i takvi odlomci se zaobilaze.
Međutim, crkva ne postoji da bi ugađala grešnicima. Evanđelje je, samo po sebi, uvredljivo. To i jest poanta. Ili ćeš se podrediti cijeloj Božjoj riječi, ili ćeš ju odbaciti. To je Božji test.
Ali, što mislite, koje crkve su “uspješnije”? One koje rade stvari na Božji način, ili one koje ugađaju ljudima? Stavio sam riječ “uspješnije” pod navodnike jer pravi uspjeh crkve nije ni veliki broj ljudi, ni velika zgrada u kojoj se oni sastaju, niti bilo što drugo, osim prijanjanja uz Božju riječ. Ako crkva odstupi od Biblije i milimetar, ona je doživjela neuspjeh.
(Photo: /dave/null)
Postovi
