Propovijedanje ženâ

Molim vas, nemojte me suditi prije nego što pročitate sve, pogotovo zadnji odlomak. Hvala!

Ako mi kažete da žena danas smije propovijedati jer u “Kristu više nema ni muškog ni ženskog, jer smo svi samo jedan u Kristu Isusu” (Galaćanima 3:28), ja ću vam reći da:

1. Glede vrijednosti, nema razlike između muškarca i žene (Postanak 1:27)

• Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku. Oboje, i muškarac i žena, na jednak način nose tu sliku. Odlomak u Galaćanima govori o vrijednostima u Božjim očima, a ne o pravu na propovijedanje.
  

2. Glede naravi, uvijek je bila i ostala razlika (Postanak 1:27)

• Osim očite biološke razlike u reproduktivnim organima, postoji i razlika u psihologiji - muškarci i žene različito razmišljaju i različito funkcioniraju. Postoji razlog zašto je Bog stvorio dva spola umjesto da je čovjek dvospolno biće (kao što postoji među životinjama i biljkama). U Postanku 1:27, riječ je o hebrejskoj paralelističkoj poeziji — svaki sljedeći redak je sličan prethodnom, ali mu je početak drugačiji radi naglaska (prvi redak naglašava da je Bog stvorio, drugi da je stvorio na svoju sliku, treći da je stvorio dva različita spola).
  

3. Glede uloga, uvijek je bila i ostala razlika (Postanak 2)

• Ovaj odlomak ima svrhu određivanja ulogâ i autoritetâ — Bog postavlja čovjeka u vrt i zadaje mu zadatak obrađivanja, te mu zabranjuje jesti sa stabla spoznaje. Osim takvog očitog uspostavljanja autoriteta Boga nad čovjekom, postoji i imenovanje: U hebrejskoj kulturi onaj s autoritetom daje ime onome koji je pod njegovim autoritetom, što je vidljivo već u Postanku 1 gdje Bog daje imena raznim elementima svojeg stvorenja (dan, noć, nebo, ...). Bog ovdje, u 2:20, prvi put čovjeka naziva njegovim imenom - Adam (što nije vidljivo po prijevodu Kršćanske sadašnjosti, ali je vidljivo po hebrejskom izvorniku). Ideja autoriteta u davanju imena ponavlja se i u činjenici da Adam daje imena životinjama: u prethodnom poglavlju Bog je čovjeku dao vlast da vlada nad stvorenjem kao Božji predstavnik (Postanak 1:28), on to ovdje i sprovodi u djelo. Ideja o autoritetu u davanju imena, završava sa činjenicom da Adam daje ime svojoj pomoćnici - Evi. 

• Dakle, u Postanku 2, pokazuje se da su muškarac i žena jednaki (“kost od mojih kostiju, meso od mojeg mesa; ženom [heb. iša] neka se zove, od čovjeka [heb. iš] kada je uzeta”; također, sve do stvaranja žene, čovjeku nije nađena pomoć “kao što je on”, što znači da je ona “kao što je on”), ali da imaju drugačije uloge (prvenstveno, žena je “pomoć” čovjeku; zatim, Adam je dao ime Evi).

• Važno: U obraćenju, u Kristu, robovi su ostali robovi (Ef.6:5-9), Židovi su ostali Židovi, …
  

Nadalje, ako ja vama kažem da je propovijedanje žena izričito zabranjeno u 1.Tim.2:8-15, vi ćete mi vjerojatno reći da:

1. Je ta zabrana vrijedila samo u to određeno vrijeme, u toj određenoj kulturi, zbog određenog problema koji je postojao u Efeškoj crkvi.

• Ipak, kontekst nalaže da Pavao ove riječi piše mladom pastoru Timoteju, glede ponašanja u “kući Božjoj, koja je crkva živoga Boga…” (1.Timoteju 3:15). Dakle, ovo zabrana za vas ne vrijedi jedino ako ste spremni odbaciti naziv “crkva Božja”.
  

2. Je to zabrana koja se odnosi samo na žene i njihove muževe, a ne općenito na sve žene i sve muškarce, jer su u grčkom izvorniku korištene riječi koje se mogu i tako prevesti (gyne—žena, aner—muž).

• Ako je to točno, zašto Pavao onda nije točnije odredio, kao što je to učinio u Efežanima 5:22 i u Kološanima 3:18, gdje piše da se žene moraju pokoravati “svojim muževima”? 

• Ako je to točno, onda znači i da iste riječi imaju ista značenja i u 1.Timoteju 2:8,9 — što bi nalagalo da se samo oženjeni muškarci smiju moliti (ili da samo oženjeni muškarci trebaju imati čiste ruke, te da samo oni ne smiju imati srdžbu i prepirke); isto bi značilo da se samo udate žene moraju pristojno oblačiti i kititi se stidom i čednošću.

• Ne! Ovaj stih govori o svim ženama i svim muškarcima, a ne samo o ženama i njihovim muževima.
  

3. Je to samo mišljenje Pavla koji je bio šovinist, te kao takvo nije autoritativno za nas danas.

• Prvenstveno, ovaj stih je u kanonu Božje riječi! Usudite li se izvaditi ga, prisjetite se Božje prijetnje iz Otkrivenja 22:19!

• Zatim, tko određuje što je autoritativno? Tko određuje što ćemo slušati iz Biblije, a što ne? Vi imate to pravo i vlast?

• Na kraju, nazivate li šovinistom istog Pavla koji je napisao Galaćanima 3:28 — odlomak na kojem zasnivate svoju ideju da su muškarci i žene jednaki, te da to daje pravo ženama da propovijedaju?? Jako licemjerno i arogantno, moram priznati! 

Nisam šovinist. Ne mrzim žene. Nemam ništa protiv služenja žena u crkvama (dapače, ohrabrujem ga i potičem), niti sam protiv toga da žena ima karijeru izvan doma. Vjerujem da žena treba služiti u lokalnoj zajednici i da postoji mnogo načina na koji ona to može činiti, ali propovijedanje nije jedno od njih — ne zato jer se smatram ugroženim, ili sam zabrinut da će to sputati neke muškarce, niti zato jer mislim da ženin glas nije dovoljno dubok da bi zvučao dobro s propovjedaonice, nego zato jer je ova zabrana jasna i dolazi od Boga.

S druge strane, jesam anti-feminist (kao i anti-šovinist). Mrzim činjenicu da se otvoreno krši jasna Božja zapovijed pod izgovorom ljubavi prema ženama i jednakosti spolova. 

Spolovi nisu jednaki! Ako mislite da su spolovi jednaki, javite mi se i poslati ću vam udžbenik iz Prirode i društva za četvrti razred osnovne škole.