26.10.09

10 razloga zašto je ispravno razmišljanje (vjerovanje) važno

Na početku mjeseca prisustvovao sam Pastirskoj konferenciji koju je organizirala biblijska škola EBTC (Europäisches Bibel Trainings Centrum). Govornik je bio John Piper.

Tema konferencija je bila: "Znati i živjeti Isusa Krista", a glavna predavanja su bila: "Osjećati Krista", "Misliti Krista", "Propovijedati Krista".

Danas donosim neke bilješke s drugog glavnog predavanja - "Misliti Krista" (možete ju poslušati ovdje).

10 RAZLOGA ZAŠTO JE ISPRAVNO RAZMIŠLJANJE (VJEROVANJE) VAŽNO:

1) Nije dovoljno imati strast za Krista, jer to mogu imati i nespašeni ljudi (Rimljanima 10:1,2)

2) Pavao je Timoteju naredio da razmišlja o onome što mu piše (2.Timoteju 2:7). U prijevodu Kršćanske Sadašnjosti koristi se riječ "razumij", dok je doslovno korištena riječ "razmišljaj". Primjetite vezu između prvog i drugog dijela stiha — povezani su veznikom "jer" (ponovo, to nije vidljivo iz KS prijevoda). Doslovni prijevod bi bio: "Razmišljaj o ovome što ti govorim, jer će ti Gospodin dati razumijevanje." Prema tome, trebamo razmišljati o biblijskim odlomcima, da bi nam Bog dao razumijevanje. Bog daje razumijevanje kroz proces razmišljanja, ne odvojeno od njega.

3) Pavao je u Djelima 17:2,3 u sinagogi raspravljao na temelju Biblije i dokazivao da je Krist Mesija. Ukoliko nije potrebno ispravno razmišljati i vjerovati, onda niti ovo ne bi imalo smisla.

4) U Luki 12:54-57, raspravljajući s farizejima, Isus pretpostavlja da će ljudi koristiti logiku u svojem shvaćanju prirode (opće objave), kao i Pisma (posebne objave).

5) Isus je odbijao raspravljati s ljudima koji su koristili razum da bi potisnuli istinu (Matej 21:23-27).

6) U svojim pisanjima, Pavao je koristio izraz "ne znate li..." (npr. 1.Korinćanima 6), da bi istaknuo kako je ispravno razmišljanje važno za ispravno djelovanje. Ne možeš ispravno živjeti, činiti djela koja su dobra, ako iza toga nije ispravno znanje.

7) Biblija nam govori da je Bog svojoj Crkvi podario starješine koji moraju biti "sposobni poučavati". To podrazumijeva da vjernici moraju učiti, da moraju ispravno razmišljati, znati zdravu nauku.

8) Pavao efeške starješine podsjeća kako im je "u potpunosti" saopćio "Božji naum". To podrazumjeva da postoji tijelo doktrina, smislena ujedinjena cjelina, koja treba biti predana crkvi od strane učiteljâ.

9) Biblija je knjiga! Bog je namjerno koristio medij koji ostaje objektivno nepromjenjiv, te koji zahtjeva razmišljanje.

10) U Matej 7:7-12, nalazimo Isusov primjer koji pokazuje da je ispravno razmišljanje povezano s odnosima prema drugim ljudima i prema Bogu. U tom odlomku, Isus pokazuje da logika dovodi do shvaćanja da se možemo pouzdati u Boga. Ako ljudi, koji su zli, svojoj djeci daju dobre darove, to znači (evo logike) da možemo imati savršeno pouzdanje da će Bog, koji je savršeno dobar, dati darove onima koji ga traže. Isus logičnim argumentiranjem vodi do osjećaja pouzdanja. Osim toga, dvanaesti stih, u izvorniku započinje veznikom "prema tome", što znači da je Zlatno pravilo logički zaključak prethodnih stihova. Pouzdanje da će Bog odgovoriti na naše molitve, oslobađa nas da bez straha iskazujemo ljubav ljudima oko nas. Ispravno razmišljanje o Bogu omogućava ljubav prema bližnjima.


Zaključak:
Ne možeš Bogu ispravno služiti, niti možeš voditi ispravan kršćanski život pun ljubavi prema drugima, ako razum i razmišljanje odbaciš kao nešto nevažno.
Ipak, ovo je jedna od glavnih ideja Karizmatskog pokreta - duh je važan, um nije. Osjećaji su nad razumom. Mnogi karizmatici se povode za osjećajima kada se radi o doktrini i razumijevanju Božje riječi, pa čak i kada im kroz Pismo pokažete da njihovo vjerovanje nije u skladu s Biblijom. Koje li zablude i ponosa!

Broj komentara: 6:

  1. Slažem se s većinom, ali se ne slažem s tim da Rim 10:1,2 pokazuje da nespašeni imaju strast za Kristom.

    OdgovoriIzbriši
  2. Pretpostavljam da je Piper htio upotrijebiti taj stih koji jasno kaže da su Židovi Pavlovog vremena imali žar (grč. zelos) prema Bogu ali ne po ispravnoj spoznaji, kako bi naglasio da i danas postoje ljudi koji tvrde da su kršćani, a ipak ne poznaju Krista. Tu bih se složio s njime, jer je prava Crkva puno manja od "vidljive" Crkve. Mnogo je onih koji Isusa nazivaju Gospodinom, ali ih on ne poznaje (usp. Matej 7:21-23).

    OdgovoriIzbriši
  3. Sjetimo se samo da 92% populacije Hrvatske tvrdi za sebe da slijede Krista (nazivaju se kršćanima), nose križeve oko vrata, nose krunice s raspelom oko retrovizora, imaju slike Isusa po kućama, ...

    OdgovoriIzbriši
  4. ako ovo što si naveo da naši katolici rade se može svrstati pod strast onda se i ja slažem s vama...

    OdgovoriIzbriši
  5. Ja se čak ne bih ograničio samo na rimokatolike, nego bih rekao da takvih "kršćana" ima i među protestantima - jedni su se rodili u protestantskim obiteljima, drugi su "prihvatili Krista" koji je došao da bi oni imali super život (takvo evanđelje im je predstavljeno). Postoje mnogi ljudi, pogotovo u karizmatskim krugovima, koji žele Krista, ali ne i njegovu Riječ; žele ga slijediti, ali ne žele trpjeti za njega; Krist im je "pajdaš", ali ne i Gospodin;

    OdgovoriIzbriši
  6. Moram priznati da stalno razmišljam o Rim 10:1,2 i o izrečenom u komentarima. Mislim da ti ljudi nemaju strast za Kristom već za darovima i blagoslovima koje On daje odnosno za pripadnošću koju im nosi poveznica s Kristom (znana uzrečica Bog i Hrvati).
    Židovi su uzdizali Zakon iznad Zakonodavca i stoga nisu imali ispravno razumijevanje i nisu shvaćali da je Zakon samo putokaz ka Kristu.
    Za vrijeme Isusove službe ljudi su mu dolazili po iscijeljenja i slavili su ga zbog toga ali su ih istovremeno njegove riječi sablažnjavale. Rijetkima je On bio važniji od blagoslova.
    Eto... razmišljam... a Bog neka mi da ispravno razumijevanje... blagoslov!

    OdgovoriIzbriši